Thursday, September 29, 2005

E pa sta da kazem?! Okusacu srecu pa ako budem videla da nisam nikom interesantna odustacu. Fair enough? Moja sestra je ubedjena da cu ja jednog dana napisati knjigu pa sto da mi ovo ne budu poceci. Za ovaj 1. put necu mnogo da se eksponiram posto mi se nista zanimljivo nije desavalo, a da je vredno pisanja. Mogu jedino da se pohvalim da sam danas isla u potragu za poslom, posto mi je veoma dosadno, a i naravno zato sto mi trebaju pare (kome ne trebaju?). Student sam, na drzavinoj grbaci, tako da sav kes koji zaradim ide u moj dzep i, sto bi rekla moja keva, u moju guzicu. Priznajem, imam problem sa pravilnim rasporedjivanjem novca. Vecina uglavnom zavrsi stvarno u mojoj guzici u vidu slanih i slatkih zanimacija. Idem ja tako danas, obilazim oko prodavnica, butika i drugih lokala kao ajkula oko plena, ali nikako da udjem. Ne znam nekako me bio blam, nikad nisam tako nesto radila. Ovo mi je prvi put da sam resila da sama preduzmem nesto. Radila sam kod privatnika, zuljala plastiku za neke bedne pare i skontala da, ako mislim da ostanem normalna bar jos neko vreme, moram da prestanem da se bavim tim mozgoispirajucim poslom. Da sam htela brainwash otisla bih na neki rave. Nego da ja vise zavrsim pricu o potrazi za poslom. Na kraju sam naletela na neku knjizaru, stisnula muda i usla. Ispostavilo se da verovatno traze nekog, ali da moram da sacekam gazdu da pitam. Gazda se uskoro pojavio, uzeo moje podatke i rekao da ce javiti, ali da nista ne obecava. Tako da jedva cekam nedelju-ponedeljak da saznam sta se desava, pa ako se to izjalovi trazicu na drugom mestu. Mora nesto da se desi jer ovo leganje u 5 ujutru i ustajanje u 3-4 popodne vodi u totalnu propast. O boze sad zvucim kao moja keva i 99% matoraca! E pa nekad su i oni u pravu! Nadam se da ih nema ovde, da ne pomisle da su vrbovali jos jednog.
Ljudi ce pomisliti da ako ovoliko pisem kad mi se nista ne desava, kako izgleda tek kad mi je zivot iole uzbudljiv. Zato cu ovde stati. Do sledeceg skrabuckanja! So long!
%